Rješenjem sudije za prethodni postupak Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 185311 26 Kpp od 08.05.2026.godine, određen je  pritvor osumnjičenom I.S. iz Čelića u trajanju od 1 (jedan) mjesec, a zbog postojanja osnovane  sumnje da je učinio  krivično djelo – Obljuba sa djetetom mlađim od petnaest godina iz člana 172. stav 7. u vezi sa stavom  3. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Pritvor osumnjičenom određen je po Prijedlogu za određivanje pritvora Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini broj T 14 0 KT 0039258 26 od 08.05.2026. godine.

            Osumnjičenom je pritvor određen iz razloga propisanih odredbama člana 197. stav 1. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, odnosno zbog postojanja naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna.

Okružno javno tužilaštvo Bijeljina je nakon pokretanja istrage protiv osumnjičenog, a nalazeći da postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni I.S. počinio krivično djelo- Obljuba sa djetetom mlađim od petnaest godina  iz člana 172. stav 7. u vezi sa stavom  3. Krivičnog zakonika Republike Srpske zatražilo određivanje pritvora iz razloga propisanih odredbama člana 197. stav 1. tačka b) i tačka v) ZKP RS dostavljajući dokaze kojima bi potkrijepilo osnovni pritvorski razlog odnosno postojanje osnovane sumnje da je osumnjičeni počinio navedeno krivično djelo. Nakon što je razmotrio navode iz prijedloga za određivanje pritvora, navode osumnjičenog i njegovog branioca prilikom saslušanja i uvida u priloženi spis, sud je našao da je prijedlog OJT Bijeljina za određivanje pritvora osumnjičenom  I.S. osnovan, te da postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni počinio krivično djelo Obljuba sa djetetom mlađim od petnaest godina  iz člana 172. stav 7. u vezi sa stavom  3. Krivičnog zakonika Republike Srpske.

Sud je našao da je iz izjava svjedoka saslušanih u istrazi, te izjave oštećene iz istrage koji je sud u potpunosti prihvatio, nesumnjivo utvrđeno postojanje neophodnog nivoa osnovane sumnje da je I.S. počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, a što je prvi uslov za određivanje pritvora.  

            Odlučujući o posebnim razlozima za određivanje pritvora sud je našao da razlozi iz člana 197. stav 1. tačka b) ZKP RS nisu osnovani, jer treba da postoji osnovana bojazan ili naročite okolnosti da će osumnjičeni ometati krivični postupak, uticati na svjedoke, o čemu nisu postojali dokazi Tužilaštva, ali je prihvaćen pritvorski razlog iz tačke v) istog člana jer naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će osumnjičeni ponoviti krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od tri godine i da to može učiniti prema bilo kojem dijetetu. Ovo naročito zbog toga što je osumnjičeni upotrebio poznantsvo oštećene sa njegovim unukom i pozvao maloljetno dijete da mu priđe, koje nije ni očekivalo šta će uraditi, te da kod osumnjičenog nije alkotestiranjem utvrđeno prisustvo alkohola jer je u zapisniku o alkotesitranju navedena koncetracija 0,00 g/kg, pa iako se radi o maloj sredini, gdje se mještani međusobno poznaju osumnjičeni je pokazao izuzetnu upornost i nedostatak bilo kakvih obzira, te je ispunjen uslov za određivanje pritvora i po ovom posebnom razlogu.

            Prilikom donošenja odluke o određivanju pritvora kao najtežom mjerom prema osumnjičenom, ovaj sud je ispitao mogućnost izricanja drugih, alternativnih mjera prema njemu umjesto pritvora nakon čega je našao da se ni jednom drugom mjerom za obezbjeđenje ne bi mogla postići ista svrha kao pritvorom.

     Određivanje pritvora osumnjičenom predstavlja mjeru prema osumnjičenom, ali se time ne dira u pretpostavku nevinosti predviđenu pozitivnim krivično pravnim zakonodavstvom Republike Srpske, te će krivica osumnjičenog biti utvrđivana u daljem toku krivičnog postupka.